|
|
| < | listopad, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Uronila sam duboko u svoj kutak zvan mašta.
I shvatila sam da ću na ovom mjestu zabilježiti
svaku svoju misao, cilj...da ću pustiti zmajeve
da svojom vatrom zagriju svaku moju zapisanu
riječ, pegaze da svojim krilima krase svaki djelić ove
stranice, jednoroge da svaku moju riječ drže istinitom,
te ostala posebna bića da lutaju ovim mojim kutkom
stvorenim iskljućivo maštom! A kako nebi
duljila ostavit ću vas da sami procjenite
dali je ovaj blog vrijedan vaših minuta
uloženih u čitanje postova i gledanje slika.
Dati ću sve od sebe da vas oduševim.
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Danas sam se probudila ne osjećajući tople sunčeve zrake na svom licu... rolete su bile spuštene.
Ni sama se nisam mogla sjetiti tko ih je i kada spustio.
Nisam imala pojam o vremenu...ležala sam u krevetu prekopavajući
po svojim mislima...tražeći što sam noćas sanjala.
Bio je to loš san...znala sam to...
sjećam se samo pojedinosti.... kišni dan, crni oblaci, suze,...!!
Bilo mi je drago...ma makar se nisam sjećala...da sam se probudila iz tog sna.
I također mi je drago da sam ga ostavila negdje u zaboravu... no nešto me naučio.
Premda sam svee to već i sama znala.
Naučio me da... živim svaki dan kao da ne postoji sutra!!
Kao da je samo danas...jedan jedini!
Da uživam u njemu kao da je dobitak na lutriji koji traje samo 24 sata... no da
ga iskoristim... MAKSIMALNO!!
Kao da sam u pustinji i da je taj jedan dan čaša vode... svaku minutu kao svaku kap !!
I molim se...da uvijek ima sutra...no i da je svako sutra popračeno smjehom, veseljem , ljubavi...
Pozz od mene do nekog sljedećeg sutra...koje će tek doći
i donjeti neku pustolovinu =))....
Razmišljala sam...dugo i tiho.
U mojoj glavi bilo je toliko misli, idea da sam se već
zbilja pobojala da bi ih netko mogao čuti.
Shvatila sam da neke događaje želim zauvijek ostaviti utisnute
na jednom mjestu...mjestu gdje ću se osjećati kao kod kuće!
Svaki je početak težak, no svaki ga čovjek gleda drugačije.
Ja ovo gledam kao nešto što je proizašlo isključivo iz moje mašte.
Jer ovo je početak stvaranja mog malog kutka...ovdje ću uliti svu svoju kreativnost, umjeće stvaranja, umjeće pisanja...
Ovim blogom, već sam odlučila, pustit ću bića koja
su već dugo izgubljena u moru zaborava mnogih ljudi.
Ona će ovaj blog učiniti jedinstvenim( baš kako bi svaki blog i trebao biti)...
Jer svaki je blog poput jednog zasebnog, savršenog dijamanta.
Ali kako bi zasjao moramo ga prvo izbrusiti trudom, željom i naravno djelom.
Posvetit ću pažnju stvarima koje je rjetko kad tko uopće primjetio...
Na posljetku... nadam se da ću pogoditi teme koje će vas zanimati...
jer ovo će biti blog proizašao iz moje mašte. A mašta radi svašta.
Ja ne maštam o dvorcu, voznom parku, da budem savršena jer to nitko nije...
Moja mašta je jedna druga priča...
Jer ja zbilja nemoram maštati o savršenim prijateljima, obitelji, životu... jer ja svee to imam i čuvam to kao najveće blago.
Jer je život prepun iznenađenja...i zato živite punim plučima...
Do sljedećeg javljanja... pozdrav!
